PRILAGODBA DJETETA NA ŠKOLU

Prilagodba djeteta na školu ovisit će i o njegovim socijalnim kompetencijama, o sposobnosti da bude prihvaćen u okolini. Dijete koje se nauči nositi s frustracijama i negativnim osjećajima lakše će se prilagoditi i okolina će ga lakše prihvati. Pretjerano zaštićivana djeca ili djeca koja teže podnose frustracije imati će više poteškoća u prilagodbi.

Roditelj može pomoći djetetu u rješavanju konflikata s vršnjacima tako da razgovara s djetetom o njegovim poteškoćama, da ga uputi u razlikovanje prihvatljivog i neprihvatljivog ponašanja, da ga potiče na samostalno pronalaženje rješenja. Djetetu koje nije vješto u sklapanju prijateljstva, roditelj može savjetovati, kako da pridobije pažnju i zadrži naklonost drugog djeteta. Ako je dijete češće uključeno u fizičke sukobe s vršnjacima, dobro ga je savjetovati kako da ne reagira na provokacije druge djece, da se brani tako da ne ozlijedi drugoga, da razvija empatiju prema drugoj djeci.

Što roditelj može učiniti na planu socio-emocionalnog razvoja i osamostaljivanja?

• Biti dosljedan u svom odnosu prema djetetovim obvezama (stvaranju radnih navika). Neka dijete samostalno posprema igračke, odijeva se, hrani, posprema krevet.

• Dozvoliti djetetu, u određenoj mjeri i situacijama, da uči na svojim pogreškama. Ako dijete previše zaštićujemo razvija se osjećaj manje vrijednosti

• Ukoliko radimo umjesto njega, dijete gubi interes za tu aktivnost. Naučite ga da se samo počešlja, umije, opere zube, posprema svoje stvari. Na taj način stječe sigurnost u sebe i ponosno je jer je samo nešto učinilo.

• Važno je hvaliti dijete za sve što je pozitivno učinilo ili barem pokušalo učiniti, a izbjegavati kritike i kazne jer one produbljuju osjećaj nesigurnosti, izazivaju strah od pogreške i kazne i utječu na lošu sliku o sebi.

• Kad molite dijete da nešto napravi, objasnite zašto želite da to učini (npr. Pomakni ove igračke jer ne bih htio da netko padne preko njih, a ne Napravi to jer ja tako kažem).

• Čak i kad ste ljuti na dijete, pokažite mu ljubav i poštovanje. Nikad ne kritizirajte dijete, već njegovo ponašanje.

• Svakodnevno razgovarajte sa svojim djetetom i slušajte ga, ali tako da stvarno čujete što vam govori. Ne možete s njim razgovarati i usput prati suđe, gledati TV ili nešto slično. Slušanje je najbolji način da shvatite o čemu razmišlja, kako se osjeća, kako uči i shvaća. Odvojite vrijeme koje ćete kvalitetno provoditi sa svojim djetetom. Pokušajte mu što češće pružiti priliku za nova iskustva jer će tako najlakše i spontano učiti o svijetu. Otiđite u muzeje, kazalište, knjižnice, ZOO vrt, izlete u prirodu.

• Svakom djetetu su potrebne granice i jasna pravila da bi se osjećali sigurnima. U postavljanju pravila i granica treba paziti na uravnoteženost i pravu mjeru. Nisu dobra niti prekruta niti prefleksibilna pravila.

• Svakom djetetu je igra potreba. Ono u igri najlakše uči, opušta se, zabavlja, razvija motoriku, maštu, mišljenje, surađuje, obogaćuje govor.

Kako možete pomoći svom djetetu u odnosu na njegovu samostalnost, kulturno-higijenske i radne navike?

Potičite ga da:

• se samo obuće, obuje, umije, opere zube, počešlja, upotrebljava WC i strpljivo pričekajte da

to obavi do kraja

• uzme jednostavni obrok kod kuće

• zaključa i otključa vrata (mora znati kome smije otvoriti kada je samo kod kuće)

• nauči kada i kako može koristiti telefon (nazvati roditelje na posao ili u slučaju neke nezgode nazvati susjeda, rođaka)

• zapamti osnovne podatke o sebi i svojoj obitelji (svoju adresu, broj telefona, ime roditelja, gdje rade)

• zapamti ili prepoznaje bar položaj kazaljki na satu u vrijeme kada treba poći u školu

• samo ode u trgovinu i kupi 2-3 sitnice (tako stječe samostalnost i sigurnost te upoznaje vrijednost novca)

• razgovara s vama, pretpostavlja i samostalno zaključuje što je sve važno moći i znati napraviti-poduzeti samo za sebe prije nego krene u školu

• da vam kaže sve što ga brine ili plaši u situacijama kad je sam bez vas

• kroz razgovor provjerite koliko vaše dijete zna o opasnim situacijama i kome se može obratiti za pomoć, kada je samo, uplašeno ili u opasnosti. Važno je da ne zastrašujete dijete, već ga jačate i pomažete mu davanjem osnovnih informacija (npr. kojeg susjeda pozvati).

• Poželjno je svakodnevno se baviti djetetom i to u ono doba kad će inače pisati zadaće kad krene u školu, tako će dijete steći naviku da u određeno vrijeme sjedi i radi uz roditelja. To uvijek mora biti na istom mjestu, gdje će biti djetetov miran kutak za učenje.

Psihologinja

Zvončica Kučanda