Osnovna škola Bratoljuba Klaića, Bizovac

Na naše emocije, doživljaje, spoznaje i ponašanja utječu složeni međuodnosi nas i naše okoline. Kako su okolnosti promjenjive, svi možemo doživjeti psihičku uznemirenost ili kratkotrajne smetnje, ali i biti u opasnosti da razvijemo ili pak razviti mentalnozdravstveni problem ili mentalni poremećaj / mentalnu bolest. Svaka osoba može doživjeti neka ili sva ta stanja u kratkome ili duljemu razdoblju. Ona su sastavni dio života i zajedno čine mentalno zdravlje.

Svjetska zdravstvena organizacija zdravlje određuje kao stanje potpunoga tjelesnog, mentalnog (psihičkog) i društvenog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti ili slabosti (nemoći).

Mentalno zdravlje određuje kao stanje dobrobiti u kojemu pojedinac ostvaruje svoj puni potencijal, može se nositi s uobičajenim životnim stresorima, može produktivno i plodonosno raditi te doprinosi svojoj zajednici.

NEMA ZDRAVLJA BEZ MENTALNOGA ZDRAVLJA. 

Mentalno zdravlje i tjelesno zdravlje čvrsto su međusobno povezana i jednako su važna.

Više od 70 % svih mentalnih bolesti može se dijagnosticirati prije dobi od 25 godina -> djetinjstvo i adolescencija presudni za prepoznavanje simptoma.

Prevencija problema mentalnoga zdravlja i poremećaja započinje većom sviješću i razumijevanjem ranih znakova i simptoma koji se često pojavljuju u djetinjstvu, adolescenciji i mlađoj odrasloj dobi. Zbog toga je važno da roditelji koji svakodnevno žive, rade, uče i igraju se sa svojom djecom imaju znanja i vještine kako bi im mogli dati podršku u nošenju sa svakodnevnim izazovima te pravodobno uočiti i razumjeti prve znakove mogućih problema u području mentalnoga zdravlja.

Problem mentalnoga zdravlja podrazumijeva ne samo mentalne bolesti nego i smetnje (simptome) koje nisu toliko izražene da bi zadovoljile dijagnostičke kriterije mentalnoga poremećaja ili krizne, za život opasne situacije. Važno je znati da mentalni problemi ne vode nužno u dugotrajne probleme mentalnoga zdravlja (poremećaj), ali ako se na njih ne reagira i osobi se ne pruži stručna pomoć i podrška, mogu se razviti u mentalni poremećaj.

Ukratko možemo reći da dobro mentalno zdravlje obuhvaća različite aspekte osobne (subjektivne) dobrobiti:

• emocionalnu dobrobit (osjećaji)
• psihičku dobrobit (pozitivno funkcioniranje)
• društvenu dobrobit (odnosi s drugima i prema društvu)
• tjelesnu dobrobit (tjelesno zdravlje)
• duhovnu dobrobit (smisao života).

Dakle, kad govorimo o dobrome mentalnom zdravlju, govorimo o stanju uspješnoga funkcioniranja i optimalne uporabe svojih potencijala te osobnoga doživljaja kvalitete svojega života.

Svjetska zdravstvena organizacija upozorava na to da 50 % mentalnih poremećaja počinje prije 14. godine života, a čak 75 % prije 18. godine.

Teškoće mentalnog zdravlja negativno utječu na razvoj djece, njihovo školsko postignuće i mogućnost da žive ispunjenim i produktivnim životom -> pogođeno dijete ili mlada osoba može razviti negativnu slika o sebi i dugotrajno lošije raspoloženje, što utječe na školski uspjeh, razvoj tjelesnih bolesti uzrokovanih emocionalnim problemima (psihosomatske bolesti), ali to negativno utječe i na kvalitetu odnosa i povezanost s drugima narušavajući cjelokupno zdravlje djeteta ili mlade osobe.

Kad je riječ o traženju i prihvaćanju stručne pomoći djeci i mladima s problemima mentalnoga zdravlja, važan je pristup roditelja. Oni imaju važnu ulogu u očuvanju i zaštiti mentalnoga zdravlja djece i mladih te njegovoj destigmatizaciji.

Djeca i mladi tijekom odrastanja i sazrijevanja JOŠ UVIJEK UČE kako se koristiti svojim sposobnostima da bi uspješno rješavali životne izazove. Psihičke smetnje remete to učenje i narušavaju odnose s vršnjacima, roditeljima i nastavnicima te otežavaju uspješno obavljanje školskih obveza. Školski neuspjeh može biti okidač za pojavljivanje različitih problema mentalnoga zdravlja, ali i obrnuto: narušeno mentalno zdravlje snažan je rizični čimbenik za slab školski uspjeh.

Narušeno mentalno zdravlja u dječjoj dobi i suočavanje s mentalnim problemima tijekom adolescencije rizični su čimbenici za probleme mentalnoga zdravlja i lošiju kvalitetu života te ostvarivanje osobnih potencijala u kasnijoj dobi. Pod mentalnim zdravljem djece i adolescenta podrazumijeva se njihovo skladno funkcioniranje u krugu obitelji, škole, vršnjaka, zajednice te omogućavanje ostvarivanja punoga potencijala mentalne dobrobiti - usklađen intelektualni, emocionalni, socijalni i zdravstveni razvoj. Za mentalno zdravlje učenika iznimno je važno umanjiti djelovanje postojećih rizičnih čimbenika i razvijati sigurno okruženje. Uloga je obitelji i drugih važnih osoba u okruženju u kojemu djeca odrastaju i uče njegovati zaštitne mehanizme i sigurno okruženje za razvoj.

Najrašireniji problemi povezani su s anksioznim poremećajima. Podaci Svjetske zdravstvene organizacije naglašavaju da se anksiozni poremećaj javlja već u razdoblju od 6. do 14. godine. Rezultati istraživanja uglavnom pokazuju da zabrinjavajuće visoke simptome depresivnosti doživljava od 13 do 20 % djece i mladih. U višim razredima osnovne škole, prema jednome istraživanju iz 2016. godine, povišene razine anksioznosti doživljava oko 17 % učenika, a psihosomatske simptome navodi 13 % učenika. Kod djece i adolescenata učestala je i pojavnost različitih strahova. Jedno istraživanje s učenicima od 5. do 8. razreda osnovnih i od 1. do 4. razreda srednjih škola pokazuje da više od 58 % djece i adolescenata doživljava različite strahove, od toga njih 12 % iznimno često. Najrašireniji su strahovi od neizvjesnosti, bolesti i tjelesne povrede te strahovi povezani sa školom. Prema učestalosti pojavljivanja strahova na prvome su mjestu strahovi povezani sa školom i negativnim vrednovanjem u školskome okruženju (strah me odgovaranja pred cijelim razredom; bojim se da će mi se, ako nešto ne budem znao, svi rugati; bojim se da neću uspješno završiti ovaj razred), potom strah od visine, mraka, imaginarnih bića itd.

Izloženost uobičajenim stresorima sastavni je dio odrastanja s kojim se djeca i mladi svakodnevno susreću. Svakodnevno se pred djecu i mlade postavljaju različiti izazovi, i ugodni i neugodni, i teški i lagani. Da bi ih riješili, koriste se svim svojim resursima: emocijama, razmišljanjima, znanjima i ponašanjima. Kad su izloženi uobičajenomu stresnom životnom događaju, reagiraju tako da na određeni način razmišljaju o problemu, doživljavaju određene emocionalne i tjelesne reakcije i ponašaju se na specifičan način. Tijekom odrastanja djeca i mladi uče sve više strategija koje im služe u rješavanju problema i uče kako ih primjenjivati - neki uče brže i s manje pogrešaka dok drugoj djeci treba više vremena i činit će više pogrešaka. Svaka uobičajena stresna situacija prilika je za učenje strategija za prevladavanje, odnosno uspješno rješavanje problema. Donošenje pogrešnih odluka dio je učenja i normalan je dio odrastanja.

Katkad se dogodi neuspjeh u rješavanju zadatka (loša ocjena na ispitu znanja), katkad djeca i mladi donose pogrešne odluke (bježanje sa sata) ili imaju negativna predviđanja (neću uspjeti) i to je dio učenja koji najveći broj njih prevladava uz podršku bliskih osoba.

Istraživanja i iskustva pokazuju da je svakomu djetetu moguće pomoći da razvije, usvoji i iskoristi vještine i sredstva koja su mu potrebna za rast i razvoj u raznim aspektima života usprkos neugodnim preprekama i izazovima koji se mogu pojaviti. Uobičajeno, svakodnevno doživljavanje problema i njihovo rješavanje dio je zdravoga razvojnog puta i učenja. Na tome putu događaju se različiti pokušaji koji dovode do uspjeha ili neuspjeha. Također, doživljavaju se i različita emocionalna stanja ugode (radost, ponos) ili neugode (razočaranje, sram).

Podrškom i savjetima prijatelja, roditelja, učitelja ili drugih izvora (mediji) djeca i mladi uče strategije učinkovitoga suočavanja sa stresom i izgrađuju otpornost.

Neugodne emocije koje proizlaze iz primjerenoga odgovora na događaj koji se procjenjuje kao prijetnja (npr. javni nastup) nisu znak lošega mentalnog zdravlja, nego su prirodna (ljudska, uobičajena) reakcija na neku nevolju.

Prisutnost podrške roditelja ključni je čimbenik koji može pomoći mladima u rješavanju problema mentalnoga zdravlja. Ako je patnja mlade osobe intenzivna a otežano funkcioniranje dugotrajno, uz podršku je potrebna stručna procjena i pomoć (klinički psiholog/psihijatar) kako bi se započelo s potrebnim stručnim tretmanom i/ili liječenjem. Ranim prepoznavanjem problema i strategijama usmjerenim na jačanje socijalnih odnosa i povećanjem podrške od strane roditelja može se poticati razvoj otpornosti i time podići razina osobne dobrobiti i mentalnog zdravlja.

Katkad će mlada osoba koja doživi teške životne događaje pokazivati uočljive smetnje u svakodnevnome funkcioniranju – u školi i izvan škole, ali katkad i neće. Može osjećati tugu, beznadnost, biti zastrašena, demoralizirana i razočarana, povlačiti se iz društvenih odnosa, izbjegavati uobičajene aktivnosti, imati napade bijesa… Katkad može biti teško razlikovati znakove problema mentalnoga zdravlja od normalnoga ponašanja u djetinjstvu i adolescenciji - strahovi, impulzivnost, razdražljivost, prkos itd. – sve su to ponašanja koja se kod mnoge djece svih uzrasta katkad pojavljuju - razvojno očekivana ponašanja. Ključne značajke: JAČINA, UČESTALOST I TRAJANJE određenoga ponašanja koja mogu upućivati na neke smetnje u području mentalnoga zdravlja djeteta.

NA ŠTO OBRATITI PAŽNJU?

SIMPTOMI ANKSIOZNOSTI

SIMPTOMI DEPRESIJE

TKO MOŽE POMOĆI U ŠKOLI?

RAZREDNIK i UČITELJ/I – najviše vremena provodi s učenicima, najlakše može uočiti promjene u učenju, ponašanju, ophođenju, emocionalnom stanju, poznaje obiteljsku situaciju – razgovor s učenikom, razgovor s roditeljima, upućivanje stručnim suradnicima

STRUČNI SURADNICI – ukazivanjem roditelja i razrednika/učitelja na uočene promjene:

U zaštitu mentalnoga zdravlja djece i mladih važno je uključiti stručnjake izvan škole.

Važno je imati na umu koji sve to sve stručnjaci u postoje izvan škole, a koji su stručni za različite aspekte mentalnog zdravlja djece i mladih s naglaskom na depresivne i anksiozne smetnje.

Ustanove za zaštitu mentalnoga zdravlja djece i mladih

• Zdravstvene ustanove - dom zdravlja, ZZJZ, bolnica
• Sustav socijalne skrbi – obiteljski centar, CZSS
• Ostale ustanove – savjetovališta, nevladine udruge, privatne prakse, telefon za psihološku pomoć

Pretpostavka za provođenje i uspješnost svih postupaka je osobna motivacija osobe za sudjelovanje. Pritom je kod djece i mladih iznimno  važna podrška roditelja.

*Podaci i tekst preuzeti iz programa PoMoZi Da za promicanje mentalnog zdravlja djece (Program PoMoZi Da je razvijen u sklopu projekta Živjeti zdravo Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, sufinanciranog iz Europskog socijalnog fonda, elementa Zdravstveno obrazovanje, podelementa Mentalno zdravlje)

Psihologinja škole, Zvončica Kučanda