Osnovna škola Bratoljuba Klaića, Bizovac

U posljednje vrijeme se kod učenika sve češće javlja iznenadni strah od škole. Dijete koje je krenulo u školu i bez problema dolazilo samo, ostajalo u školi, učilo, smijalo se, družilo s vršnjacima – odjednom više ne želi ići u školu, odbija se odvojiti od roditelja, odbija ostati u školi ili ostane ali biva uznemireno, rasplače se, razvija simptome poput glavobolje, bolova u trbuhu, mučnine i slično. Što se to najednom dogodi i promijeni djetetov doživljaj škole? Roditelji često ostanu zbunjeni i iznenađeni ovom promjenom i ne znaju kako reagirati.

Što se događa?

Moramo znati da je polazak u školu novo iskustvo u životu djeteta ali i roditelja. Iako su se neka djeca i ranije odvajala od roditelja (polaskom u vrtić, odlazak kod djeda i bake) odvajanje polaskom u školu se razlikuje od dotadašnjih odvajanja. Iako većina djece voli školu i s nestrpljenjem očekuje polazak u školu, kod nekih se javljaju strahovi povezani sa školom. Strah od škole može pokazivati dijete pri polasku u prvi razred osnovne škole ili kasnije, u bilo kojem trenutku djetetovog školovanja a često se javlja iznenada, nakon bolesti i izbivanja iz škole.

Postoji niz razloga zbog kojih se može javiti strah od škole. Ono što može potaknuti razvoj straha od škole je što se dijete u školi prvi put susreće sa službenim vrednovanjem kroz školski uspjeh i ocjenjivanje. Zatim, uzrok straha od škole mogu biti i obiteljski odnosi. Ova djeca često imaju “separacijskih problema” , što znači da se u podlozi straha od škole zapravo nalazi strah od odvajanja od roditelja. Nerijetko se događa da teškoće odvajanja imaju sami roditelji koji svoju napetost, nesigurnost i tjeskobu prenose na dijete koje onda to isto manifestira kroz simptome i razvoj straha. Često se strah javlja i kod izuzetno odgovornih učenika koji sebi postavljaju vrlo visoke zahtjeve i imaju visoka očekivanja ili kod djece čiji roditelji imaju vrlo visoka očekivanja od njih. Takva djeca u situaciji kada procijene da ne mogu zadovoljiti svoja ili očekivanja roditelja, da će potencijalno doživjeti neuspjeh ili da će razočarati roditelje, odustaju i razvijaju niz simptoma kao i strah od škole. Također se strah od škole javlja kod djece koja odrastaju u obiteljima u kojima su roditelji prezaštitnički. Roditelji iz najbolje namjere od svega štite dijete i rade sve umjesto njega, no time onemogućavaju djetetu da samo regulira emocije, da se nauči nositi s frustracijama i problemima i ne razvija otpornost koja je potrebna za nošenje sa svakodnevnim situacijama i problemima.  Vrlo često je strah od škole i posljedica izloženosti djeteta vršnjačkom nasilju - na putu do škole, u školi ili virtualno, poteškoća u uspostavljanu socijalnih kontakata ili izolacije od ostalih učenika u razredu. Nerijetko se strah od škole javlja kod djece koja odrastaju u obitelji u kojoj se poremetila obiteljska dinamika - primjerice razvod roditelja, intenzivni sukobi ili bolest roditelja. Strah od škole se može razviti i kod djece koja dugotrajno izbivaju iz škole iz raznih razloga, kao npr. bolesti i/ili bolničkog liječenja.

Djeca koja razviju strah od škole se često žale na niz tjelesnih simptoma: glavobolju, bolove u trbuhu i mučninu, a često se javljaju i ubrzano kucanje srca, napetost u mišićima, poremećaji spavanja, umor i iscrpljenost koji nestaju u vrijeme vikenda i školskih praznika. U situaciji kada treba krenuti u školu dijete bude uplašeno, odbija se odjenuti, krenuti u školu, osjeća se ugroženo i bespomoćno, želi pobjeći iz škole i ne želi ostati u školi. Iznenada izjavljuje da se osjeća loše i javljaju se tjelesni simptomi.

Kako pomoći djetetu kod kojega je izražen strah od škole

· Djetetu treba dati podršku, pokazati razumijevanje, uvažavati njegove strahove koliko god se nama činili neopravdani razlozi za strah i razgovarati o tome što mu se događa, kako se ono osjeća u svojem razredu i školi.

· Razvijajte kod djeteta pozitivan stav prema školi, a pred djetetom nemojte nikada govoriti negativno o školi, učiteljima, djelatnicima i školskim aktivnostima ili komentirati iste u negativnom svjetlu.

· Što više pohvalite dijete kako bi razvilo osjećaj sigurnosti i samopouzdanja i potičite ga da sudjeluje u izvanškolskim aktivnostima, posebno onima u kojima je dijete uspješno i druženju s vršnjacima.

· Prije odlaska u školu objasnite djetetu što ga čeka taj dan u školi, do koliko sati će biti u školi, tko će ga dočekati kod kuće ili će roditelji biti na poslu, kada ćete se čuti, kako će dan izgledati, zajedno s djetetom spremite knjige za školu, prođite kroz raspored. Važno je da dijete ima rutinu i kod kuće što mu daje osjećaj kontrole i sigurnosti.

· Kada dijete dođe u školu, ne odugovlačite pozdravljanje i odvajanje, nego se kratko pozdravite i odlučno odvojite od djeteta, u dobrom raspoloženju, s osmjehom. Pozitivne emocije roditelja lako se prenose i na dijete.

· Iznimno je važno da se držite dogovora. Kada ste se s djetetom nešto dogovorili, nemojte to mijenjati jer je važno da dijete razvije osjećaj sigurnosti i povjerenja. Ako je već potrebno mijenjati planove, pobrinite se da to na vrijeme kažete djetetu i objasnite mu zbog čega je došlo do promjene i što će se umjesto dogovorenog događati.

· Nekoj djeci je potrebna utjeha, stoga možete dozvoliti djetetu da ponese u školu nekakav predmet koji će moći pogledati ili uzeti kako bi se utješilo. To može biti najdraža igračka ili nešto što pripada vama.

· Poduprite povratak u školu na početku nove školske godine, praznika, izostanka, bolest i sl. - povežite odlazak u školu s ugodnim događajem (odlazak u kino, na sladoled, izlet).

· Važno je da roditelji ne ostave dijete kući kada pokazuje otpor prema školi i odbija ići u školu, jer jednom kada dijete ostavite doma ili dopustite da dođe ranije kući trenutno olakšavate djetetu no dugoročno dodatno otežavate situaciju i produbljujete problem. Svaki idući odlazak u školu i ostajanje će biti još teže i dijete će se uvijek vratiti na ono jednom kada je moglo ostati kući ili doći ranije iz škole. Što je dijete duže doma, teže će mu biti ponovo krenuti u školu. Ako dijete izbjegava ono čega se boji, strah će biti sve veći. Ako se počne suočavati sa strahom, strah će se smanjivati. U tom suočavanju sa strahom djetetu je potrebna pomoć odraslih. Porazgovarajte otvoreno s učiteljima o tome što se događa. Ukoliko strah postaje intenzivan i ne smanjuje se, potražite pomoć školskog psihologa.

· Danas postoje razne slikovnice i priče na temu dječjih strahova. Ili sami osmislite priču sa sličnom temom kroz koju možete s djetetom proraditi ono što ga muči. Dijete se tako s odmakom i iz sigurnosti može identificirati s likovima iz priče i naučiti kako se nositi s teškoćama, problemima i strahovima.  Likovi priče mogu biti životinje ili djetetovi vršnjaci (nemojte direktno uključiti dijete kao lik u priču), koji nailaze na određene prepreke ili probleme i uspješno se s njima nose i savladavaju ih - važno je da priča ima sretan kraj.

Nikako nemojte:

· Opterećivati dijete prevelikim očekivanjima

· Započinjati svaki razgovor s nagovaranjem na povratak u školu

· Plašiti dijete školom

· Ucjenjivati ga i prijetiti mu zbog izostanaka

· Posramljivati ga zbog straha od škole

· Opravdavati izostanak škole bez razloga i ostavljati dijete kući

Zvončica Kučanda

psihologinja škole