
| « Prosinac 2025 » | ||||||
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 | 4 |
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
Područna škola Brođanci
Područna škola Samatovci
Područna škola Habjanovci
Područna škola Cret Bizovački
Dana 12. prosinca obilježava se Svjetski dan kućica od medenjaka.
Pronašli smo informaciju da porijeklo medenjaka seže još u Stari Egipat gdje se miješao med s tijestom i začinima, a tradicija se širila, tako da su u srednjovjekovnoj Europi, posebno u samostanima, postali popularni kao lijek i poslastica. Zbog svojih začina i meda postali su cijenjeni diljem Europe, s Nürnbergom koji se istaknuo kao "Grad medenjaka".
Povijest i evolucija:
Sastav i nazivi:
Medenjaci su već stoljećima obilježje adventa u srednjoj Europi. “Lebkuchen”, kako se zove na njemačkom, poznat je od 13. stoljeća.
Tradicija pečenja medenjaka proširila se diljem Europe, a svaka je zemlja razvila vlastite varijacije. Ljudi su cijenili ne samo to što se medenjaci mogu peći u većoj količini, već i njihov divan okus.
Medenjaci su u različitim zemljama i regijama poznati pod različitim imenima – čak i na njemačkom govornom području postoji mnogo različitih izraza. “Labekuchen” ili “Lebenskuchen”, primjerice, nalazimo na jugu i zapadu Njemačke, dok se na istoku ustalio izraz “Pfefferkuchen”. Papreni kolač proizlazi iz činjenice da su se svi egzotični začini skupljali pod nazivom “papar”. Na engleskom je medenjak poznat kao “gingerbread”. Inače, pečenje medenjaka nekada je bio samostalan zanat, što je bio posao Lebküchlera ili Lebzeltera.
(izvor: https://www.kotanyi.com/hr/blog/medenjaci-i-njihova-povijest/)
Kako bismo obilježili ovaj dan, u školi smo i sami izrađivali kućice od medenjaka, ukrašavali ih uz zvuke prigodne glazbe i šalicu vruće čokolade koju su za nas pripremile naše kuharice. Učenici 1. i 2. razreda su na svoj način osmišljavali izgled kućica, medenjaka i keksića i ukrašavali ih s raznim slatkim ukrasima. Sve to ne bismo mogli ostvariti bez pomoći naših pomoćnica u nastavi i, naravno, naših roditelja učenika 1. i 2. razreda.
Učiteljica 1. razreda, Ivana Šaravanja
Učiteljica 2. razreda, Ivana Oremuš
Pedagoginja Dina Vrebac
Psihologinja Zvončica Kučanda
Drage učenice i učenici, draga djeco!
Božićni i novogodišnji blagdani su pred vratima. Šarenilo svjetlećih lampica, vesele pjesme, prigodno ukrašeni izlozi i domovi sastavni su dio blagdanskog ugođaja i raspoloženja. Ipak, što kad zvuk pjesama zamijeni zvuk sirene, a blagdanski ugođaj zamijene bolnički hodnici i bolnička postelja?!
Ono što nas sve brine je ozljeđivanje od pirotehničkih sredstava, ponajviše ozljeđivanje djece koja bez nadzora odraslih nestručno koriste pirotehniku. Iako mnogi smatraju kako je riječ o bezazlenoj igri i dječjoj zabavi, nažalost, sve češće smo svjedoci tragičnih posljedica!
Kad je riječ o ozljedama, radi se o oštećenjima šaka i prstiju, lica i očiju u kombinaciji s opeklinama koje teško oštećuju funkcionalne dijelove šake, živce i tetive. No, posljedice nisu samo fizičke već i psihološke koje su često teže i dugotrajnije od fizičkih, uključujući napetost, strah, depresiju, anksioznost, napadaje panike, poremećaje spavanja i sl. Ozlijede mogu uzrokovati trajni invaliditet pa čak i najgoru posljedicu, smrt.
Vaša sigurnost, sigurnost vaših bližnjih i prijatelja ovisi o vašem ponašanju. Mnogi ne shvaćaju kako je „igranje“ s pirotehničkim sredstvima ZABRANJENO i uvijek RIZIČNO! Pirotehnička sredstva nisu igračke, već eksplozivne tvari koje mogu uzrokovati teške ozljede!
Djeci do 14 godina zabranjena je uporaba svih pirotehničkih sredstava! Zakonski zastupnik, roditelj ili skrbnik, djeteta mlađeg od 14 godina koje je uporabilo pirotehnička sredstva kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 130,00 do 390,00 eura.
Tek djeca starija od 14 godina smiju uporabiti pirotehničko sredstvo kategorije F1 koje pripada kategoriji niskog rizika i zanemarive buke. Ostala pirotehnička sredstva kategorije F2 i F3, osim petardi i redenika, smiju uporabiti osobe od 18 godina samo u periodu od 27. prosinca do 1. siječnja. Novčanom kaznom u iznosu od 660,00 do 1990,00 eura kaznit će se za prekršaj fizička osoba koja uporabljuje pirotehnička sredstva kategorije F2 i F3, a mlađa je od 18 godina ili je starija od 18 godina i uporabljuje pirotehnička sredstva kategorije F2 i F3 u razdoblju od 2. siječnja do 26. prosinca te koja nabavlja, posjeduje ili uporabljuje petarde i/ili redenike kategorije F2 i F3 te pirotehnička sredstva kategorije F4, P1, P2, T1 i T2 za osobne potrebe!
Napominjemo, samo dozvoljena pirotehnika smije se prodavati građanima za osobnu uporabu u periodu od 15. prosinca do 1. siječnja isključivo u specijaliziranim prodavaonicama. Prodaja i kupnja putem interneta je ZABRANJENA!
Također, napominjemo da su petarde i redenici kategorije F2 i F3 građanima za osobne potrebe još od 2021. godine ZABRANJENE!
Blagdani se mogu provesti na drugačiji način, ljepše, sigurnije i prije svega svečanije! Želimo Vam ugodne i bezbrižne božićne i novogodišnje praznike!
Ravnateljstvo civilne zaštite Ministarstva unutarnjih poslova
Naše učenice, sestre Pavla i Jona Sršić odmalena treniraju gimnastiku u Osijeku, a na zadnjem velikom natjecanju – Prvenstvu Hrvatske u Rijeci koje je održano 22. 11. 2025. - 23. 11. 2025. Jona Sršić osvojila je zlato u univerzalnom programu (U1) u disciplinama: dvovisinske ruče, greda i parter te srebro u preskoku.

Pavla Sršić osvojila je zlato u višeboju u slobodnom programu u kategoriji mlađe juniorke.
Povodom njihova velikog uspjeha, ne samo na ovom, već i na brojnim drugim natjecanjima, razgovarali smo s Pavlom i Jonom koje su nas upoznale sa zanimljivim dijelom svoga života, za koji neki od vas možda nisu ni znali.
Razgovarale: Klara Sršić i Tea Malogorski
Što te najviše privuklo gimnastici?
- Jona: Zanimljive sprave, elementi, dvorana i trener.
Kako si dospjela do državnog natjecanja, koliko dugo trenirate?
- Jona: Uz puno truda i treniranja, treniram već četiri godine.
- Pavla: Ja treniram sedam godina, prvo sam išla na balet, ali nije mi bilo to zanimljivo, pa sam odabrala gimnastiku jer ima puno raznih elemenata i disciplina.
Tko je tvoj najbolji trener/trenerica?
- Jona: Iryna Gorbacheva
Kada napraviš malu pogrešku na natjecanju, kako se osjećaš?
- Jona: Osjećam se uplašeno, zabrinuto i tužno.
Jona, kako si se osjećala kada su ti predali zlatnu medalju?
- Bila sam jako sretna, uzbuđena i oduševljena.
Pavla, kakav je bio osjećaj kvalificirati se na Državno prvenstvo?
- Pavla: Osjećaj je bio sjajan, bilo mi je drago što sam se kvalificirala jer sam dobila priliku da pokažem što sve znam.
Je li ti bilo jako teško na natjecanju, natjecati se pred publikom i sudcima?
- Pavla: Bilo je jako teško, bila je velika konkurencija i bilo je baš zastrašujuće.
Osjećaj je strašan jer te gledaju odozgo s tribina i ne znaš što se sve može dogoditi.
Koji ti je najdraži element na gimnastici?
- Pavla: Tkačev.
Pavla, pripremaš li se za neko međunarodno natjecanje?
- Pavla: Da, pripremam.
Jesi li ikada imala neku povredu, a da je utjecala na rezultate?
- Pavla: Da, imala sam povredu, slomila sam mali prst na ruci, ali nije utjecala na rezultate jer sam bez obzira na povredu i dalje trenirala i brzo je zaraslo.
Pavla, tko ti je najveća podrška?
- Pavla: Roditelji, sestra i ostala rodbina.
Jona, koja ti je najdraža medalja?
- Jona: Zlatna medalja iz Rijeke s Državnog prvenstva.
Pavla, koji ti je životni moto?
Pavla: Životni moto mi je „Nikad ne odustaj” i „Živi svoj život“.
Jona, koji je tvoj najveći san?
- Moj je najveći san biti prvakinja svijeta.
Hvala vam što ste sudjelovale u ovome kratkome razgovoru. Želimo vam puno sreće i uspjeha na međunarodnome natjecanju i da sve završi onako kako vas dvije želite i zaslužujete, a možda ćemo jednoga dana čitati sličan intervju s Jonom i Pavlom – svjetskim ili olimpijskim prvakinjama.


Slika 1 Jona sa svojim 2. razredom
Fotografije: Pavla Sršić, iz privatne arhive
Tekst: Klara Sršić i Tea Malogorski
U jutarnjim satima 4. prosinca uputili smo se, bez nekih prevelikih očekivanja, u Strizivojnu na Županijsko natjecanje u šahu. Našu školu predstavljala je ekipa djevojčica u sastavu: Tihana Bačani, Hana Drlje, Isabella Liu i Tea Malogorski.
Na natjecanju su sudjelovale samo četiri ekipe pa su se i naše šanse za medalju povećale, no potajno smo se nadale i boljem rezultatu. Osim naše škole, natjecale su se učenice iz OŠ „Josipovac“, OŠ Vladimira Becića iz Osijeka te OŠ Ivane Brlić Mažuranić iz Strizivojne.
Prvo kolo naše djevojke igrale su protiv domaćina iz Strizivojne, Isabella je pobijedila svoju protivnicu, zatim je i Hana osvojila bod, a Tea je donijela pola boda i prvu pobjedu. I u drugom su kolu naše djevojke bile bolje te su prije posljednjeg kola bile na prvom mjestu, ali u trećem kolu ekipa iz OŠ Josipovac bila je bolja 3:1. Na kraju, tri ekipe imale su jednak broj pobjeda te je broj bodova donio konačni redoslijed po kojem je naša ekipa bila druga te se plasirala na državno natjecanje koje će se održati u veljači u Poreču. Čestitamo im još jednom i želimo im puno uspjeha u Poreču!

Tekst i fotografija: Katarina Zeko, učiteljica TZK
U utorak, 9.12.2025. u 17.30 sati u našoj školi organizirano je predavanje za roditelje „Kad dijete postaje tinejdžer - kako ga razumjeti i podržati“ socijalne radnice Tihane Petrović iz Obiteljskog centra, Područne službe Osječko-baranjske, sa sjedištem u Osijeku.
.jpg)
Molimo sve roditelje koji su prisustvovali predavanju da ispune kratku evaluaciju ovdje
Roditelji su na predavanju mogli čuti nešto o promjenama koje dolaze u razdoblju puberteta i adolescencije, ne samo na razini pojedinca nego i cjelokupne obitelji. Bilo je i primjera i savjeta na koji način reagirati i kako uspostaviti odnos s djetetom koje se mijenja.
Obiteljski centar nudi širok raspon programa osmišljenih kako bi podržali obitelji, partnere i lokalne zajednice. Njihovi programi uključuju radionice, predavanja i iskustveno učenje, pružaju dodatna znanja, pomoć i podršku u temama koje su ljudima potrebne.
Provode se kroz više susreta, povezujući sudionike koji dijele iste izazove i interese. Razvrstani su prema specifičnim potrebama, a namijenjeni obiteljima, djeci i mladima, roditeljima, žrtvama svih oblika nasilja, posvojiteljima, osobama s invaliditetom, starijim osobama i dr.
Njihova pomoć uključuje i ciljane intervencije te edukativne programe koji mogu pomoći da osobe prebrode teške životne situacije.
Sve njihove usluge i aktivnosti potpuno su besplatne, jer vjeruju da svaki pojedinac i svaka obitelj treba imati pristup podršci bez financijskih prepreka. Njihov cilj je pružiti praktičnu pomoć i stručne resurse te ih učiniti dostupnima svima.
Više informacija možete pronaći na stranicama Obiteljskog centra: https://obiteljski.hr/.
Psihologinja škole
Zvončica Kučanda
Školska knjižničarka Katarina Antolašić završila je s učenicima petih razreda sve četiri faze projekta Svoja kojem je cilj jačanje samopouzdanja kod djevojčica. Teme radionica bile su: Filtrirana ljepota, Pritisak i očekivanja, U mreži – kako influenceri utječu na nas i Pa što ako nije online?
Riječ je o projektu koji se provodi s učenicima od petog do osmog razreda, a školska ga knjižničarka provodi već drugu godinu jer su učenice pokazale veliki interes za njega.

Tijekom prve faze projekta Svoja razgovarale smo o tome kako filteri na mobitelima utječu na naš doživljaj ljepote. Nažalost, filteri na mobitelima se koriste već u mlađoj dobi, ali važno je razumjeti kako nam mogu promijeniti percepciju ljepote. Učenice su završile radionicu poticajnim porukama koje su uputile svim učenicima naše škole.

Tijekom druge faze projekta Pritisak i očekivanja bavile smo se filtriranim fotografijama i pritiscima koji stvara Instagram i reklame koje se isključivo bave izgledom. Govorile smo o tome koliko su ti prikazi nerealni i kako zbog toga stvaraju lažan doživljaj savršenstva. Nakon toga radile smo antireklamu – realniju verziju koja nije usmjerena na vanjski izgled, nego na ono što nosimo u sebi. Napravile smo zid realnosti kojim smo htjele istaknuti kako je u redu biti autentična i nesavršena. Budući da je 11. listopada bio Međunarodni dan djevojčica, svaka je djevojčica svojoj prijateljici napisala lijepu i poticajnu čestitku.
Tijekom treće faze projekta U mreži – kako influenceri utječu na nas razgovarale smo o pozitivnim i negativnim utjecajima influencera te o tome kako njihove izjave oblikuju naš svakodnevni život. Pogledale smo isječak influencera Nike Čuturića, koji je svoju tešku životnu priču pretvorio u pozitivno iskustvo i danas svakodnevno snima duhovite i motivirajuće sadržaje.

Nakon razgovora učenice petih razreda osmislile su svog idealnog influencera – osobu koja bi svojim djelovanjem i porukama imala pozitivan utjecaj na djevojčice njihove dobi.
Tijekom četvrte faze projekta razgovarale smo o tome kako internet možemo učiniti sigurnijim i ljepšim mjestom. Učenice su govorile o tome što ih često smeta na internetu, a zatim smo radile tri moguća scenarija koja se mogu dogoditi online: objavljivanje fotografija bez pristanka, filtriranje fotografija bez pristanka te komentari online koji bi mogli nekoga povrijediti. Učenice su u parovima pročitale scenarije, a zatim osmislile moguće ishode.
Katarina Antolašić, školska knjžničarka

Srednja škola primijenjene umjetnosti i dizajna iz Osijeka ove je godine organizirala izložbu „Papirnati bor“ te raspisala natječaj namijenjen i osnovnim školama, na koji se prijavila i naša škola.
Sudjelovanjem u natječaju i prisustvovanjem na otvorenju izložbe oduševili smo se čarolijom maštovito oblikovanih i pažljivo dizajniranih papirnatih borova, nastalih kreativnošću talentiranih učenika.
Isabella Liu među najboljima na natječaju „Papirnati bor“

Ponosni smo što je naša učenica osmoga razreda, Isabella Liu, sa svojim uratkom izabrana među tri najbolja rada osnovnoškolaca te je osvojila i vrijednu nagradu. Čestitamo Isabelli na iznimnom uspjehu!
Marina Školka, prof.
Nedostatak ljubavi u obitelji uzrok je svih problema u društvu!
Nakon što je najavljen projekt Mirotvorac, Marijan Gubina, autor potresne knjige 260 dana, gostovao je u našoj školi. To je kratki autobiografski roman koji prikazuje strašnu sudbinu obitelji Gubina (on, tri sestre, majka i otac) i njihov život u zarobljeništvu tijekom Domovinskog rata u kojem su doživjeli nezamislive strahote i pakao rata u punom smislu te riječi. No, unatoč tome, kako i piše na početku romana: „Ja, Marijan Gubina, ne osuđujem, ne mrzim… NEMOJTE NI VI!“

Pred okupljenim sedmašima i osmašima, djelatnicima škole, načelnikom općine i župnikom održao je nadahnjujuće predavanje koje nikoga nije ostavilo ravnodušnim. Predavanje je osmišljeno i podijeljeno u četiri dijela naslovljenih prema ulomcima njegova romana koje je i pročitao: Glad, Ljubav, Nasilje i Žrtvovanje. Naglasio je da budemo zahvalni za hranu koju imamo, ali i da pomognemo onima koji nisu te sreće; pokazati i izreći ljubav bližnjima, ali i svakom čovjeku, čak i kada moramo mi sami napraviti taj prvi korak jer nikada ne možemo znati hoćemo li imati drugu priliku za to; ukazao je da svako nasilje, čak i male uvrede, mogu ostaviti velike posljedice i da sami odlučujemo hoćemo li poticati zlo u sebi čineći nasilje ili hraniti dobro čineći dobra djela, pa i ona najmanja kao reći: hvala, izvoli, oprosti… Uz odlomak Žrtvovanje istaknuo je kako su članovi njegove obitelji izlagali sebe i žrtvovali se kako bi zaštitili najmilije.
Kako je rekao, sjećanja na nesretne dane ne trebaju biti usmjerena samo negativno, već je važno uvijek birati i pronalaziti dobro i pozitivno u svim životnim situacijama. Nakon svega što je proživio ne mrzi nikoga, nije pao u depresiju i zagovara mir, oprost i toleranciju.
Nakon predavanja učenice sedmog razreda Iva Drašković i Tia Franjić razgovarale su s g. Marijanom, a što nam je rekao, možete pročitati u ovom intervjuu:
IVA: „Što Vas je potaknulo da napišete knjigu 260 dana?“
- Pa, potaknuo me revolt zbog silnih laži o Domovinskom obrambenom ratu.
TIA: „Kako Vam je bilo dok ste pisali knjigu i dok ste se prisjećali svih stvari koje su Vam se tada događale?“
- Bilo je izrazito teško, posebno zato što sam dugi niz godina tu tragediju sjećanja postavljao duboko u ladice kako bi nestale možda i noćne more, ali danas mi nije žao, iako sam time opet prolazio svojevrsne traume.
IVA: „Rekli ste da u svakoj lošoj situaciji nađete nešto dobro. Knjiga koju ste napisali rezultat je takvog razmišljanja, kao i projekti u koje ste se uključili. Možete li nam reći više o tome?
- Puno je pozitivnih stvari koje sam našao u projektu 260 dana.
Jedna od njih jest što uspijevam utjecati na ljude, posebno izdvajam mlade kao što ste vi. Evo, vi ste danas svjedočili predavanju i vidjeli ste da zapravo uspijevam potaknuti mlade na razmišljanje. Predočio sam vam određeni broj primjera kada se nađete u lošim situacijama, da se možete pozvati na te pozitivne primjere.

TIA: „Ovih je dana izašao film 260 dana, kako je došlo do snimanja filma?“
- Jako teško, petnaest godina rada na tom projektu, ali sad kada je gotov, možemo pričati o pozitivnim stvarima, ne samo o onima teškim. Napravili smo veliku stvar za očuvanje novije hrvatske povijesti, točnije Domovinskog obrambenog rata. Film je namijenjen cijelome svijetu, zato i je na engleskom jeziku, s engleskim i američkim glumcima.
IVA: „Kako ste se osjećali na premijeri filma?“
- To je bila mješavina emocija: tuge, radosti i brige hoće li sve biti kako treba, ali ako bih morao istaknuti nešto, rekao bih izvrsno.
TIA: „I za kraj, imate li poruku za učenike naše škole?“
- Da, nemojte si nikada dopustiti da se pretvorite u emotivne invalide. Neka vas hrane, a i vi hranite druge s ljubavlju!
TIA, IVA: „Hvala Vam što ste došli u našu školu i održali ovo poticajno predavanje te nam dali povod za razmišljanje.“

Tekst: Tajana Domanovac, učiteljica HJ
fotografije: Tajana Domanovac i vjeroučiteljica Marina Školka

Dragi učenici i roditelji,
Uključili smo se u novi e-Twinning projekt i ove školske godine. e-Twinning projekt pod nazivom The enchanted bridge of fairy tales (Začarani most od bajki) zajedno provode 24 škole iz 6 zemalja, među njima i naša škola.
Cilj projekta je poticati međukulturalnu interakciju kroz bajke i jačati pozitivna ponašanja poput ljubavi, prijateljstva, dijeljenja i iskrenosti podučavajući vrijednosti kroz bajke. Kao dio projekta, podijelit ćemo lokalne, nacionalne i svjetske bajke s našim učenicima. Učitelji će sa svojim učenicima odabrati bajku i razviti odgovarajuću aktivnost. Naši će učenici imati aktivnu ulogu u predstavljanju, glumljenju i dijeljenju bajki. Bajke će se dramatizirati kroz praktično iskustvo i tehnike pripovijedanja te kroz umjetničke aktivnosti. Projekt u školi provodi psihologinja.
U projektu sudjeluju učenice 3. i 4. razreda zajedno s voditeljicom i koordinatoricom projekta, psihologinjom škole. Učenici će tako stvarati priče zajedno, ilustrirati ih, obilježavati važne datume i razgovarati s drugim učenicima iz naših partnerskih škola koristeći prostor na platformi E-twinning portala – TwinSpace.
Odakle sve škole u projektu dolaze, možete pronaći ovdje
Trenutno su u tijeku dva glasanja, jedan je za projektni logo a drugi za naš poster. Možete glasati i vi na sljedećim poveznicama logo i poster.
Psihologinja škole
Zvončica Kučanda
Javna ustanova „Memorijalni centar Domovinskog rata Vukovar“ provodi program obveznih jednodnevnih/dvodnevnih posjeta Vukovaru učenika osmih razreda iz cijele Hrvatske.
Naši su osmaši u ovom programu sudjelovali 24. studenoga 2025. te su pritom imali priliku čuti i naučiti o važnom razdoblju naše ne tako davne povijesti.
Na 45-minutnom predavanju „Domovinski rat“ ukratko su saznali kako je nastala suverena i samostalna Republika Hrvatska te o tijeku Domovinskog rata. O Bitci za Vukovar i njezinom tragičnom kraju saznali su obilazeći memorijalne lokacije (Spomen-dom hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti, izložbene postave u krugu Memorijalnog centra, Mjesto sjećanja - Vukovarska bolnica 1991., Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata, Spomen-dom Ovčaru, masovnu grobnicu na Ovčari, hangar Veleprometa, spomen-obilježje Kukuruzni put - Put spasa, ruševine Borovo Commercea te crkvu sv. Filipa i Jakova).
Osim memorijalnih lokacija, učenici su posjetili i Gradski muzej Vukovar te Muzej vučedolske kulture.
Terenska nastava u Vukovaru završena je Školom mira i kvizom znanja na kojem je sudjelovalo pet škola (Budrovci, Strizivojna, Bilje i Ladimirevci). Naši učenici David Korman i Luka Mihalj (8. a) kao predstavnici naše škole osvojili su 1. mjesto pobijedivši u napetoj završnici.
Učenici su se kući vratili obogaćeni znanjem i s osjećajima dubokog poštovanja, zahvalnosti i domoljublja, ali i spoznaje da bismo trebali nastaviti živjeti u skladu s dobivenim porukama mira i tolerancije.
Tajana Domanovac, prof. hrvatskog jezika i povijesti



Klikni opširnije...
U ponedjeljak 24.11. u našoj školi održano je edukativno predavanje Hrvatskog autokluba u okviru preventivnog programa „Vidi i klikni“.
Program je namijenjen za učenike nižih razreda te su njemu sudjelovali naši učenici prvog, drugog i trećeg razreda matične škole sa svojim učiteljicama i pedagoginjom.
Program obuhvaća niz situacija s kojima se djeca svakodnevno susreću na cestama, a u kojima je važno vidjeti i biti viđen.
Osnovni je cilj programa naučiti djecu prepoznati i vidjeti opasnosti u prometu.
Izvrsni predavači, gospođa Andrijana i gospodin Mladen su uz pomoć didaktičkih pomagala i električnog automobila pokazali učenicima kako pravilno koristiti nogostup, uočiti prometnu signalizaciju, propisno prijeći cestu koristeći pješački prijelaz pa čak i u situacijama kada nailazi automobil. Učenici su vježbali korištenje vizualnog kontakta i komunikacije s vozačem, upoznavanje s rizicima prelaska ceste između parkiranih automobila, propisno i pravilno sjedenje u automobilu, korištenje dječjih sjedalica i sigurnosnog pojasa. Provođenjem ovog programa učenici, osim što stječu važne informacije i vještine kako bi sigurnije sudjelovali u prometu ujedno se i potiču da pozitivno utječu na svoje roditelje, njihove navike i ponašanja vezana uz sudjelovanje u prometu.
Pedagoginja Dina Vrebac
Svjetski dan ljubaznosti obilježava se 13. studenog, no biti ljubazan prema drugima može se biti tijekom cijele godine
![]() |
U petim razredima pedagoginja i psihologinja su provele radionice kako bi obilježile ovaj dan. U 5.a učenici su pod vodstvom psihologinje trebali surađivati na ostvarivanju zajedničkoga cilja i odrediti pojedinačne zadatke i uloge. Nakon pročitane priče o učeniku koji je došao iz ratom zahvaćene zemlje učenici su u skupinama trebali osmisliti jednu aktivnost kojom bi prikupili novac za pomoć tom učeniku. Svaka skupina prikazala je svoju ideju na plakatu (pismeno ili crtežom) i prezentirala je ostalima.
Nakon toga smo razgovarali o tome na koji način su se dogovarali oko toga što će biti čija uloga, tko je bio zadužen za ideje, tko za crtanje/pisanje, tko za prezentiranje ili su svi radili sve? Kako su odlučili što im više odgovara? Neke skupine su imale jasnu podjelu zadataka ovisno o preferencijama, idejama ili sposobnostima dok su u drugim skupinama određene osobe preuzele ulogu vođe i raspodijelili zadatke među ostalim članovima skupine. Nakon toga smo razgovarali o tome koje su prednosti timskog rada i suradnje te zajednički izradili plakat na temu Prednosti timskoga rada.
Na kraju su učenici dobili „Izazov ljubaznosti“ gdje su trebali do kraja tjedna ispuniti određene zadatke s popisa. A kod kuće su trebali porazgovarati s roditeljima o tome kada su bili u situaciji u kojoj su trebali surađivati s drugom osobom na nekom zajedničkom zadatku. Na radnom listiću napisat će jesu li i kako podijelili uloge u toj suradnji, što im se svidjelo dok su surađivali te ima li nešto što im se baš nije svidjelo i što bi rado promijenili
Pedagoginja je s učenicima 5.b razreda i njihovom razrednicom Marinom Hegol održala radionicu koja je za cilja imala razvijati svijest kod učenika o potrebi ljubaznog ponašanja prema drugima. Na početku su učenici navodili svoje asocijacije na temu ljubaznosti kroz aktivnost oluje ideja. Zaključak je da je ljubaznost ponašanje u kojemu pokazujemo brigu za drugoga, ali ne očekujemo ništa za uzvrat. Nakon te aktivnosti pedagoginja je razredu čitala priču o ljubaznom lavu gdje su učenici zaključili da se ljubaznost ljubaznošću vraća. Na kraju radionice svaki je učenik sklopio mali ugovor sam sa sobom gdje je je naveo što može učiniti u svojem okruženju i kako biti ljubazan.
Kako bi ljubaznosti proširili i na cijelu školu, na ulazu su svi učenici iz omotnica mogli izvući karticu sa zadatkom ljubaznosti koji bi mogli izvršiti i proslijediti dalje nekom od svojih prijatelja.
Psihologinja škole Zvončica Kučanda
Pedagoginja škole Dina Vrebac
Promicanje kulture mira i nenasilja
Naša se škola s ponosom uključila u provedbu projekta Mirotvorac, snažne inicijative koja promiče kulturu mira, međusobnog poštovanja i prevenciju svih oblika nasilja. Projekt provodi neprofitna udruga Auxillium, a u sklopu njega će se u holu škole održati predavanje 19. studenoga 2025. godine, tijekom trećeg školskog sata, namijenjeno učenicima sedmih i osmih razreda.
Tijekom događanja učenici i djelatnici škole moći će kupiti knjigu Marijana Gubine – „260 dana” po promotivnoj cijeni od 10 €.
„Mir počinje u svakome od nas. Kad naučimo oprostiti, gradimo svijet bez mržnje.”
— Marijan Gubina
🎬 Film „260 dana” – priča o boli, oprostu i nadi

U znak priznanja za uključivanje naše škole u projekt Mirotvorac, ravnatelj Marko Teskera i vjeroučiteljica Marina Školka pozvani su kao VIP gosti na svjetsku premijeru filma „260 dana”, održanu 2. studenoga 2025. u Gradskom vrtu u Osijeku.
Film „260 dana” potresna je ratna drama utemeljena na istinitoj priči Marijana Gubine, koji je kao desetogodišnjak proveo 260 dana u srpskom logoru tijekom Domovinskog rata.
Radnja prati njegovu obitelj dok se njihov miran život u Dalju ruši dolaskom rata i izdajom susjeda. Nakon 260 dana zatočeništva, obitelj se bori za slobodu i novi početak.
Kasnije, događaj u Marijanovoj trgovini budi sjećanja koja je želio zaboraviti, prisiljavajući ga da se suoči s prošlošću i pronađe snagu za oprost.
Film istražuje teme gubitka, traume i pomirenja, pokazujući kako se i iz najveće boli može izgraditi put prema miru i ljudskosti.
Režiju potpisuje Jakov Sedlar, a uz hrvatske glumce u filmu sudjeluju i međunarodne zvijezde poput Tima Rotha, Armanda Assantea i Angele Mine.
Knjiga „260 dana”, prema kojoj je film nastao, prevedena je na 14 jezika i svjedoči o snazi duha i oprosta.
Naša Tia na filmskom platnu! 🎬

Ponosni smo što možemo istaknuti uspjeh naše učenice Tije Franjić, učenice 7. razreda, koja je sudjelovala u snimanju filma „260 dana“ u ulozi statistice.
Tia je već godinama aktivna članica Dramskog studija – starija sekcija pri Dječjem kazalištu Branka Mihaljevića u Osijeku, gdje razvija svoj glumački talent i ljubav prema sceni.
U razgovoru s nama, Tia je podijelila dojmove sa snimanja:
„Bilo je jako uzbudljivo i pomalo naporno. Jednom smo morali snimati već u četiri sata ujutro! Bilo je zanimljivo vidjeti kako sve to izgleda iza kamere – šminkanje, kostimi, ponavljanje scena... Bio je to pravi izazov, ali i nezaboravno iskustvo.“
Čestitamo Tiji na ovom vrijednom iskustvu i želimo joj mnogo uspjeha u daljnjem umjetničkom stvaralaštvu! 🌟

Marina Školka, vjeroučiteljica
Dana 3. studenoga učenici prvog razreda sudjelovali su u projektu „Učim živjeti“, koji provodi Udruga Zdenac pod vodstvom misionarke Ane Papac.
Tijekom radionice učenici su naučili gdje se nalaze Venezuela i Tanzanija, upoznali se s načinom obrazovanja djece u Africi te s njihovim uvjetima života. Gospođa Ana podijelila je s njima dojmove i iskustva sa svojeg boravka u Tanzaniji, a djeca su s velikim zanimanjem pogledala i reportažu o dolasku mlade Anne Ngawe u Hrvatsku.

Iz prve su ruke saznali više o prehrani afričke djece, tradicionalnim jelima i njihovoj pripremi. Nastavni sat završili smo zahvalom dragom Gospodinu na miru, zdravlju, obitelji i blagostanju koje uživamo, svjesni koliko je to dragocjeno u usporedbi s djecom diljem svijeta.
Kao završnu aktivnost učenici su izrađivali magnete u obliku slova od slanog tijesta, koje će koristiti tijekom svojeg daljnjeg školovanja.
Sudjelovanjem u projektu potaknuli smo solidarnost, promicali toleranciju i uvažavanje različitosti među učenicima.
Ivana Šaravanja, učiteljica razredne nastave i
Marina Školka, vjeroučiteljica
|
Bizovac, 7. studenoga prije 34 godine, dvadesetak ranjenih, osmero poginulih, a među njima i maleni Dragan, naš učenik. Svake nas godine mjesec studeni podsjeti na tužne i tragične trenutke kroz koje je naša domovina prolazila tijekom Domovinskog rata. Bizovac je tog sunčanog i vedrog četvrtka, 7. dana mjeseca studenoga, osjetio najteže posljedice ratnog ludila – među žrtvama raketnog napada bilo je i jedno dijete, nevino i nesvjesno opasnosti koje su vrebale nad njim. Prema riječima njegova brata Dalibora s kojim je razgovarala naša bivša učenica Iva Salapić, dječak Dragan Cvetković bio je sasvim običan jedanaestogodišnjak koji je volio igrati nogomet i pecati – kao i većina dječaka danas. Bio je vrlo dobar učenik, mada baš i nije volio ići u školu, no bio je uporan i tvrdoglav, što može biti i vrlina ali i mana. Budući da je bio najmlađi među braćom, često je bio izložen bratskom zadirkivanju, ali je to vrlo dobro podnosio. Županija je, kao osnivač naše škole, prije dva tjedna postavila spomen-ploču u Područnoj školi u Cretu Bizovačkom, koju je pohađao i Dragan i u njoj završio peti razred te kobne 1990./1991. šk. god. Ravnatelj škole Marko Teskera, uime svih djelatnika škole, danas je ispod spomen-ploče upalio svijeće u znak sjećanja na pogibiju Dragana Cvetkovića te pritom izrazio sućut majci i obitelji. Tajana Domanovac
|
|
|
||
KONTAKT:
ŠKOLSKA LIJEČNICA:
Ivana Balta, dr. med., specijalistica školske i adolescentne medicine
MEDICINSKA SESTRA:
Barbara Šencaj, mag. med. techn.
Nastavni zavod za javno zdravstvo Osječko- baranjske županije
Drinska 8, Osijek (ambulanta 41)
Telefon: 031/ 225-752
E-mail: zz-skolska-medicina-04-os@zzjzosijek.hr
Terminko: https://terminko.hr/lokacija/osijek4
Radni dani (teren ili ordinacija):
-ponedjeljak i utorak poslijepodne
-srijeda i četvrtak prijepodne
-petak promjenjiv
Uvijek u ambulanti: utorkom popodne

Plan i program djelatnosti školske medicine (šk. GOD. 2025./ 2026.)