Komunikacija između roditelja i djeteta
ZAŠTO DJECA NE ŽELE RAZGOVARATI?
- adolescente u najvećoj mjeri obeshrabruje i sprečava od razgovora s roditeljima strah od roditeljske reakcije, mišljenje da ih roditelji neće razumjeti i strah od razočaranja
- s druge strane, u velikoj mjeri adolescente ne obeshrabruje i ne sprečava od razgovora s roditeljima mišljenje da im roditelj ne može pomoći ili pak da roditelj ne zna dovoljno o tim ponašanjima niti strah od kažnjavanja
RAZGOVOR S TINEJDŽEROM
- u razgovoru s tinejdžerima iznesite podatke i činjenice koje znate i osnažite ih da informacije traže iz pouzdanih izvora, a ne s društvenih mreža
- zajedno tražite odgovore na pitanja koja ih zanimaju
- pronađite trenutak za razgovor s djecom tijekom dana, kada vam se obrate, kada i jedno i drugo imate dovoljno vremena, kada vas ništa ne ometa i kada dijete ima vašu punu pažnju
- no ipak se razgovor s adolescentima najbolje potiče na putu, u hodu, autu, na izletu, na obiteljskom vikendu, ali izvan zidova vlastitoga doma. Za započinjanje razgovora s adolescentima treba se otisnuti na pučinu, izići u šumu, otići na more, na rijeku, bazen ili gdje god se može a da nije vezano uz isti prostor i iste obrasce ponašanja i razgovora
- roditelji nerijetko imaju potrebu ušutkati, ispravljati i zataškati teorije adolescenata koje su drugačije od njihovih čime zatvaraju vrata za otvorenost i razgovor
- upravo izdržavanje i poticanje razgovora koji stvara prostor za stajališta adolescenta vrlo je vrijedno
- počnite od sebe – izrazite svoje osjećaje, brige, razmišljanja, stavove
- Ne kritizirajte! Ne ismijavajte! Ne podcjenjujte! Ne umanjujte!
- probleme koje imaju i iznose shvatite ozbiljno
- naglasite djetetu da ste uvijek tu – i doista budite jer to je nešto što nam, uz katastrofične poruke kojima smo danas izloženi, zaista svima treba - imati nekoga kome vjerujemo, tko će nas svojim tonom glasa i smirenošću utješiti dok se brinemo
- rovodite zajedničko slobodno vrijeme: objedi, izleti, bavljenje sportom, posjeti prijateljima i rodbini, kućanski poslovi, gledanje tv-a, igranje igrica, priče iz djetinjstva, obiteljske priče
- budite na raspolaganju, ali ne stvarajte pritisak
- ne pokušavajte biti prijatelj svom djetetu, ali isto tako ni netko tko ih stalno i u svemu kontrolira i ne dozvoljava greške
Neki od savjeta za pozitivnu komunikaciju s djetetom:
- Govorite malo, vaše slušanje je vrjednije djetetu
- Potičite dijete da samo ispravlja svoje ponašanje dajući mišljenje o tome kako smatra da treba postupiti.
- Stavite se u djetetove cipele, njegov svijet određen je njegovim godinama i iskustvom.
- Razgovarajte „oči u oči”.
- Ponovite svojim riječima ono što ste čuli „Čekaj da vidim jesam dobro shvatila/razumjela! Ti kažeš….
Psihologinja škole
.jpg)
.jpg)
